Senzorna terapija

Senzorna terapija

Svaka osoba, bez obzira na hronološku dob, doživljava okolinu kroz sedam senzornih kanala (taktilni, vestibularni, vizuelni, auditivni, gustatorni, proprioceptivni i olfaktorni). Danas se sve češće govori o poteškoćama senzorne integracije koje su česte kod djece sa poteškoćama, bez obzira o kojim je poteškoćama riječ. Kada dijete ima smanjenu sposobnost ujedinjavanja (integracije) svih podražaja u jedinstveni doživljaj, govori se o poremećaju senzorne integracije.

Terapija senzorne integracije po Ayres metodi prema iskustvima iz prakse poboljšava kvalitetu prilagođavajućeg ponašanja djeteta i omogućava mu/joj primjerene reakcije na zahtjeve iz okoline. Rad u Kabinetu za senzornu terapiju unutar Centara za razvoj inkluzivnih praksi  utemeljen je na navedenoj metodi. Ciljevi i svrha senzorne terapije u Centrima usmjereni su na povećanje trajanja reakcije prilagodbe na senzorni podražaj, razvijanje reakcija prilagodbe, povećanje povjerenja i samosvijesti, poboljšanje kognitivnih sposobnosti, govornih vještina, podizanje kvalitete odgojno-obrazovnih uspjeha i razvijanje socijalnih vještina.

Ayres metoda temelji napredak u razvoju senzorne integracije na uključivanju djece u aktivnosti bogate taktilnim (čulo dodira), proprioceptivnim (čulo položaja vlastitog tijela u prostoru) i vestibularnim (čulo kretanja) informacijama.